Kao dijete, odrastao sam u prihvatilištu bez roditelja. Ovo iskustvo je bilo izrazito teško i obilježilo je moj život na mnogo načina. Nisam imao nekoga tko bi me volio i brinuo o meni, što je ostavilo dugotrajne posljedice na moje mentalno zdravlje. No, unatoč svim izazovima s kojima sam se suočio, naučio sam kako preuzeti kontrolu nad svojom prošlošću i izliječiti traumu.

Jedno od najtežih iskustava u mom životu bilo je suočavanje s odbacivanjem i neprihvaćanjem od strane drugih. Djeca u školi su me odbijala i ismijavala zbog toga što sam odrastao bez roditelja. To je ostavilo dubok trag na mom samopouzdanju i samopoštovanju. Osjećao sam se usamljeno i odbačeno, kao da ne pripadam nigdje.

U tinejđerskim godinama počeo sam svirati gitaru i postao sam dio benda. To mi je dalo priliku da se povežem s drugim ljudima i da se osjećam voljenim i prihvaćenim. Kroz glazbu sam otkrio svoj identitet i shvatio sam da sam više od svoje prošlosti. Postao sam svjestan da imam puno toga za ponuditi svijetu i da mogu stvoriti svoju budućnost po svojoj volji.

Međutim, ta spoznaja nije bila dovoljna da izliječim traumu. Još uvijek sam se suočavao s izazovima i bilo je teško prihvatiti činjenicu da sam odrastao bez roditelja. Ali tada sam shvatio da sam ja taj koji može preuzeti kontrolu nad svojom prošlošću i odlučiti kako će ona utjecati na moju budućnost.

Počeo sam raditi na sebi, odlučio sam se suočiti s traumom i pokušati ju izliječiti. Počeo sam čitati knjige o traumi, odlazio na terapije i pričao s drugima o svojim osjećajima. Shvatio sam da sam ja taj koji ima kontrolu nad svojim mislima i osjećajima, a ne moja prošlost.

Kroz svoj proces izlječenja naučio sam da je važno priznati svoje osjećaje i dopustiti si da ih osjetite. Također sam naučio da je važno prihvatiti svoju prošlost, ali ne dopustiti da ona određuje moju budućnost. Shvatio sam da imam moć da mijenjam svoj život i da ne moram sebe definirati kroz ono što mi se dogodilo u prošlosti.

Jedan od savjeta koje bih dao drugima koji se bore s traumom je da pronađu način za izraziti svoje osjećaje. To može biti kroz terapiju, pisanje, umjetnost ili bilo koji drugi način koji im odgovara. Važno je pronaći način da se oslobodite negativnih osjećaja i da se fokusirate na pozitivne stvari u životu.

Također bih savjetovao drugima da traže podršku od ljudi koje vole i poštuju. Osobe koje su bile tu za mene i koje su me podržavale bile su ključne za moj proces izlječenja. Nisam se osjećao sam kada sam imao podršku drugih ljudi, što mi je dalo snagu da se suočim s izazovima.

Konačno, važno je pronaći način da se izliječite, ali i prihvatiti da je to proces koji će trajati vremena. Izliječenje traume nije brz proces, ali je to proces koji će vam pomoći da pronađete smisao u životu i osjetite zadovoljstvo u svojim odnosima i aktivnostima.

Kroz svoje iskustvo kao osobe koja je odrasla bez roditelja u prihvatilištu, naučio sam kako preuzeti kontrolu nad svojom prošlošću i kako se izboriti s traumom. Shvatio sam da sam ja taj koji ima kontrolu nad svojim životom i da ne moram biti definiran svojom prošlošću. Sada se osjećam snažno i sigurno u sebe, a nadam se da će moja priča pomoći drugima da se izbore sa svojim traumama i preuzmu kontrolu nad svojim životima.

*Projekt (ne)normalna očekivanja ostvaren je uz financijsku potporu Europske komisije. Kroz projekt se izražava isključivo stajalište njegovih autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom pri uporabi informacija koje se u njoj nalaze.